Ekspedicija Elbrus 2012 - izvještaj i foto putopis

Ideja o organizaciji ekspedicije nastaje iz neobavezne priče u studenom 2011, a ubzo je njena organizacija postala naš najveći samostalni poduhvat vezan uz planine i  visoko gorje koji je obilježio kraj 2011. i veći dio 2012. godine . Ubrzo smo podjelili  zadatke i krenuli na posao kontaktiranje potencijalnih sponzora, istraživanja potankosti o  putovanju na Kavkaz,  te naravno i detalje o samoj o planini i usponu na njen vrh.
Tako smo se odlučili za uspon sjevernom stranom Elbrusa na zapadni, viši vrh.
Planirana ruta ide kreće iz baznog logora na 2550m, a na finalni uspon se kreće iz visinskog logora koji se nalazi na 3750 m i vodi preko sedla do zapadnog vrha koji se nalazi na visini 5642 m.
Uspon nema tehničkih problema, ali ga zahtjevnim čini vrlo dugačak finalni uspon (cca 2000 visinskih metara od zadnjeg visinskog  logora do zapadnog vrha u kombinaciji sa vrlo nestalnim i promijenjivim vremenom po kojem je Elbrus poznat)
Kako smo ovakav poduhvat  izvodili prvi put sve su nam informacije bile dragocjene pa bi ovim putem zahvalili svima na pruženoj pomoći
 Uz aktivnosti organizacije, naravno, nismo smjeli zanemariti ni fizički dio priprema koji je odrađen  na Velebitu, Risnjaku, Gorskom Kotaru, Kamniškim i Julijskim Alpama a dijelom i na brojnim pustolovnim i treking utrkama u Hrvatskoj

Nakon skoro 10 punih mjeseci organiziranja uspjeli smo i uz veliku pomoć naših sponzora skupiti dio sredstava za ovu pustolovinu. Hvala svima !!!!

10.08.2012. krećemo na put prema Kavkazu u Rusiju

Kronologija:

10.8. – 11.8. 2012.
Put nas vodi preko Zagreba-Beča-Moskve do  Mineralnih Voda

Nakon tri različita leta, spavanja na moskovskom aerodromu i cca 17 sati putovanja  11.08. dolazimo u Mineralne Vode gdje nas dočekuje naš domaćin Nikolaj  koji nas ugošćuje u svojoj kući u Pyatigorsku

Tamo  rješavamo kupovinu hrane i ostalih potrepština. 
Naš domaćin, Nikolaj Petrovič je iskusni alpinist, veteran Elbrusa i domaćin raznim ekspedicijama iz cijelog svijeta Naravno...naš domaćin je i trgovac koji živi od ovakvih kao što smo mi J.

12.8.2012.

Prema baznom logoru krećemo 12. kolovoza.  Putovanje asfaltom traje do Kislovodska u kojem asfalt nestaje i slijedeća 3 i pol sata vozimo se bijelom cestom  i nazovi putevima do odredišta, što je samo po sebi doživljaj.  Valja napomenuti da se prometna pravila na ovoj cesti tumače vrlo individualno i da je glavni princip - jači tlači.

Promet začudo funkcionira bez problema...osim po naš osjećaj sigurnosti i zdravlja.

Dolini u kojoj je smješten bazni logor prilazimo preko prijevoja na 2900 mnmv gdje se naš domaćin zaustavlja i upozorava nas da je ovo zadnje mjesto na kojem ima signala za mobitel i da sad obavimo eventualno potrebnu komunikaciju i  zaboravimo na telefon dok smo na brdu.
Ovo je  naš prvi susret s Elbrusom koji stoji pokriven kapom oblaka.

Smjestili smo se u bazni kamp  na 2550 m i nakon sitnog raspremanja odlazimo na kraću aklimatizacijsku turicu do cca 3000 m. Na usponu smo istražili područje kojim ćemo se kretati prema visinskom logoru uz uživanje u prekrasnom krajoliku . U bazni logor se vraćamo preko lokaliteta poznatog kao Njemački aerodrom - zaravan široka oko 400 i dugačka više od 1 km, a ime vuče iz povijesnih događaja vezanih za 2. Svjetski rat.

Nacističke snage držale su pod okupacijom oblast oko planine Elbrus nekoliko mjeseci tokom ljeta i jeseni 1942. kada se tim njemačkih specijalnih jedinica popeo na vrh. Po lokalnim pričama baš taj lokalitet su nacisti koristili kao bazu za uspon na vrh planine,  a kao dodatna zanimljivost - 16.9.2012....to znači poslije našeg povratka na padinama Elbrusa na visini od 2.800 metara, pronađeno je 5 njemačkih topova sa pripadajućom municijom...a navodno su topovi u tako dobrom stanju da se mogu koristiti i sada...nakon 70 godina od sukoba.

Eh...sad kad smo odradili povijesne tračeve da nastavimo sa ekpedicijom:

Dakle, odlučili smo da ćemo uspon do visinskog kampa odraditi  u dvije etape, radi bolje aklimatizacije i naravno radi transporta kompletne opreme i hrane do visinskog logora

13.8.2012.
Ponedjeljak,  umjesto dogovorenog pokreta u 6.00 zbog kiše  krećemo u 7.45. Krećemo se polako da se tijelo privikne na visinu, a visinska razika koju treba prijeći do visinskog logora je 1.200 m. Cijelim putem nas prati oblačno i slinavo vrijeme, a u visinkom logoru susrećemo ljubaznog domaćina Artioma i grupu Francuza koji su se vratili sa neuspješnog pokušaja uspona (za kojeg smo kasnije doznali da je bio drugi i njima osobito stresan zbog jako loših vremenskih uvjeta.)

Smjestili smo dio opreme i stvari  u naš bivak , Artiom nas poziva na čaj i nudi nas lokalnim specijalitetom – zgušjonkom - gustim slatkim mlijekom. Cijela ekipa je pozitivna, sretni smo jer smo ugledali planinu iako pokrivenu, početak ledenjaka i uzbuđenje...sada kada  sami vidimo početak finalnog uspona.
Na povratku u bazni kamp oprala nas je kiša i mokri silazimo pa ostatak dana provodimo u čišćenju i sušenju opreme.  Navezi  su  podijeljeni  na način da budu što je moguće ujednačeniji.
Čoki i Hrvoje napravili su lijepu i dugačku šetnju po idiličnoj visoravni bezuspješno tražeći signal za mob,  ali javljanja nema...

14.8. 2012.

Dan započinje simboličnim obilježavanjem Draganovog rodjendana
Iznenadjenje je uspjelo i zadovoljno krećemo prema visinskom logoru sa drugim dijelom opreme i hrane. Smještamo se u bivku i raspremamo stvari  pogleda uprtih u planinu
Da...opet gledamo oblake i pokušavamo zaključiti hoće li nestati i osloboditi vrh. Uzbuđenje je na vrhuncu, a respekt prema planini raste kako se uzdižemo prema vrhu

Sutra je u planu aklimatizacijski uspon. Planiramo preko ledenjačkih pukotina doći do početka Lentz rocks-a koji se nalazi na cca 4.700 m. Baš na svoj rođendan Dragan je imao problema sa sinusima, a Čoki sa signalom kojeg je i dalje uporno i bezusješno pokušavao pronaći.

15.8. 2012.

Buđenje  u 4:30, susnježica, vjetar  – svi nazad u krpe, prva noć na visini nije bila baš obilovala dobrim snom.

U 8: 30 krećemo,  na zadnji aklimatizacijski uspon prije juriša na vrh.

Krećemo se polako i nakon sat i pol hodanja Dragan zbog problema sa sinusima  i temperature odustaje i vraća se u kamp, a kako još nismo prešli pukotine vratio se bez pratnje.

Sva tri naveza (Prokop-Jasmina –Igor, Branko-Edita-Hrvoje, Miljenko-Jevgeij –Čoki) prelaze pukotine bez problema. Svladali smo 900 m nadmorske u 4h i  stigli na cca 4700m,
Sreća nas je obuzela kao da smo na vrhu, ali točno iznad naše lokacije - početka Lentz rocks-a počinje i oblak koji se pruža prema vrhu planine uz poprilično jak vjetar.

 Ovdje spoznajemo, iako smo to znali, koliko će uspon na vrh fizički biti izrazito zahtjevan zbog visinske  razlike i vremenskih uvjeta. Na povratku Jasmina propada u pukotinu do prsa iz koje se izvlači bez problema. Njeni partneri u navezu (Igor i Bojan) pravovremeno su i  ispravno reagirali bacivši se svatko na svoju stranu.  

Pri silasku se većina požalila na glavobolju a Dragan nas je  (iako mu je bilo loše), dočekao s toplom juhom.  Sutra imamo dan odmora pred pokušaj na vrh.

16.8. 2012.

Dragan je sa Bojanom uspješno odradio malo kraći aklimatizacijski uspon za večerašnji pokušaj. Svi razgovori svode se na vrijeme i njegovu divlju ćud, oblaci, kiša, vjetar, sunce, bez plana i programa.

Vrh  je uporno pokriven kapom oblaka.

Iako u predvečerje vrijeme nije izgledalo najbolje, a vjetar je bio dosta jak, odlučili smo pokušati.  Pokret je u 1:00, Krećemo prvi od svih ekipa prema vrhu, a nebo je u tom trenutku zvjezdano tako da je atmosfera odlična
Ipak.... nakon cca 45 min počinje snježna mećava praćena jakim vjetrom. Na otpilike 4000 m šibani mokrim snijegom i vjetrom odustajemo , potpuno mokri  se trpamo u našu limenku,
Sretni da je imamo. Iako se cijela trese od udara vjetra,  puno je bolja opcija od šatora !!!

 17.8. 2012.

Cijelo jutro pada snijeg, kao da je zima, sve se zatvorilo oblacima i iako smo planirali ponoviti uspon tu večer odustajemo. U bivku  smo naložili vatru i sušimo mokru odjeću, a dvojica odvažnih Igor i Čoki se spuštaju u dolinu po nove zalihe hrane za svih nas, vratili su se u rekordnom roku.

18.08. 2012.

Priprema za ponovni pokušaj sastoje se od kuhanja ručka, čaja, sunčanja pranja, fotografirana, a vrijeme luduje, sunce, kiša, susnježica i vjetar iz svih smjerova  istovremeno, pitamo se kako je to moguće. Svima je konačno jasno zašto je nemoguće dobiti točnu prognozu za ovu planinu čak ni od vodiča koji ovdje praktički žive, ali barem ih zabavljaju naši očajni pokušaji da predvidimo vrijeme.

 U tom trenutku smo svi zabrinuti jer imamo još vremena za jedan pokušaj, možda dva, a vrh se više nevidi nego vidi. Da se osiguramo i da nam prođe vrijeme zabavljamo se svakako , kartanjem,  liječničkim pregledom, čitanjem knjiga....nije nam dosadno ni u kom slučaju

19.8. 2012.

Ustajemo oko 11... nebo je zvjezdano i oduševljeno se spremamo. Nakon sat vremena spremni sa pokret izlazimo iz bivka u potpuni mrak na nebu ni jedne zvijezde sve oblačno i sijeva. Trenutci do mećave. Razočarani odlučujemo pričekati odjeveni i opremljeni  4 sata ujutro sa nadom da će se vrijeme popraviti.. U 3 počinje kiša i susnježica i odlazi u nepovrat još jedan pokušaj.  Ujutro je sve pokriveno snijegom koji još pada. Lagano nas hvata depresija.... očekivali smo da ćemo do sada sigurno napraviti uspon,  a vrijeme nam nikako ne da da realiziramo naš plan.  

Planina omogućava poneki pogled na vrh, ali ne i uspon. Srećom  nada uvijek postoji – nema predaje

20.08. 2012.
Ponovni pokušaj....buđenje u pola noći, dižemo se i snijeg neumorno pada i vjetar prokleto puše. Vraćamo se u krevet ležimo otvorenih očiju i slušamo kako vjetar zavija dok trese bivak.  Ustajemo se ponovno u 4 sata - ista slika, u limenci je muk ali baš nitko ne spava. Ustajemo  u 6 i okupljeni doručkujemo u tišini. Miljenko donosi odluku -  pita tko želi probat na istočni, vjetar je stao, ali snijeg još lagano pada.

Prijedlog prihvaćaju Jevgenij, Bojan, Branko, Igor, Čoki, Jasmina.

Krećemo jako, 300 visinskih metara u sat vremena, a Jasmina odustaje kako ne bi usporavala druge jer joj je ritam prejak. Pošto je odustala prije ledenjačkih pukotina sama se vraća u logor.

U 11 smo na Lentz rocks-u,  tamo odmaramo 10 min, snijeg i dalje pada - počinje jako puhati .

Prethodnu noć napadalo je do pola metra novog snijega pa prtimo  mjenjajući se sva šestorica, vjetar  i snijeg brisali su naše tragove u roku od pet minuta. U Lentz rocksu skrećemo previše istočno i ne dobivamo na visini. Ovo je prvi tren kada Miljenko predlaže da je vrijeme da se vratimo , ali momci su ga uspjeli nagovoriti  na ''još malo'' uspona.

Nakon sat vremena, oko  4800 m opet rasprava i zaključak da treba pokušat barem do 5000 m.

Vidljivost je sve lošija sad  zadnji  ne vidi prvog u koloni
U 13 sati nakon trećeg  ''odlučivanja  okrećemo se i vraćamo.
Volja je bila ogromna ali planina  nije dopustila pristup na vrh. Odluka da se uopće krene možda i nije bila najbolja, ali je bila motivirana je željom svih nas da damo sve od sebe, da znamo da smo pokušali sve usprkos vremenu i uvjetima. Vratili smo se u kamp, sa pomješanim osjećajima, pokušali smo, dali smo sve od sebe, ali vrh nismo vidjeli, svjedno smo bili ponosni. Ostatak ekipe nas je dočekao s klopom i riječima podrške.

21.08. 2012.

Povratak u civilizaciju, prijevoz nas čeka u dolini, a avion u Mineralnim Vodama
Najljepše jutro koje se zamisliti može, a let čeka. Iako nam nije dala na vrh na kraju nam se pokazala u svoj svojoj ljepoti i bogme nam nije lako. Po glavi vrtimo pitanja....što bi bilo kad bi bilo...ali nema smisla...moramo nizbrdo. Po prekrasnom danu uz brojna osvrtanja vratili smo se u bazni logor, isprali tugu kupanjem u mineralnom izvoru i krenuli prema kući.

22.08. 2012.

U popodnevnim satima letimo za Moskvu
Ispod nas tisuće kilometara obrađenih njiva....pomaže da steknemo dojam veličine Rusije
U Moskvi smo smješteni u odličnom hostelu. Razgledavanje brojnih znamenitosti, Crveni trg iliti na ruskom Krasnaja ploščad, katedrala svetog Vasilija, Lenjinov mauzolej, Kremlj, Gorky park, Park pobjede, fantastični metro i njegove stanice, uistinu  fascinantan, velik i moćan grad.
Dojmovi se slažu, malo pive, malo votke....ipak je lijepa pustolovina za nama

26.08. 2012.
Povratak u Hrvatsku.

Diego nas čeka u zagrebačkoj zračnoj luci i vozi u klub gdje imamo prekrasan doček uz tortu.

Uf...kako je lijepo doma.

KLIK ZA FOTO PUTOPIS!!!!!